Solun - Pamtimo ga kao grad gde smo, srećnih godina, rado svraćali i šopingovali, vraćajući se sa letovanja na grčkom primorju. Grad u kojem su nas svi srećno dočekivali na tečnom srpskom sa: “Dobar dan.”
Drugim rečima, moglo bi da se kaže da je reč o izuzetnom i nesvakidašnjem gradu na raskrsnici istoka i zapada, koji zbog obilja vizantijskih spomenika nazivaju grčkom Ravenom Ili grčkim Konstantinopoljem.
Solun – drugi grad po veličini u Grčkoj
Sa milion i 106.000 stanovnika, glavni je grad severne Grčke i cele regije – egejske Makedonije, kao i kulturni, prosvetni, industrijski, finansijski i administrativni centar ovog dela zemlje. Razvio se u zaleđu poluostrva Halkidiki, u prostranom solunskom polju, u severoistočnom delu Solunskog zaliva.
Sam grad je polukružno sagrađen duž obala zaliva na obroncima brda Kedrinos.
Ovde se nalaze ostaci nekadašnjih rimskih zidina, iza kojih uske uličice vode do kule, to jest, tvrđave Kastra. Ovaj deo grada ima veliki broj malih kuća sa lepo uređenim vrtovima u istočnjačkom stilu. Grci ovu staru Tursku četvrt zovu Epimenidu.
Burna istorija obeležila razvoj Soluna
Solun je osnovan u 4. veku pre nove ere. Ime je dobio po Tesaloniki, sestri kralja Aleksandra Makedonskog. Istoriju ovog grada obeležile su sve velike civilizacije koje su se smenjivale na prostoru Evrope. Njime su vladali Rimljani, koji su stvorili od njega prestonicu rimske provincije. U 3. i 4. veku su ga napali Goti, a u periodu od 6. do 8. veka doživeo je više uzastopnih napada Avara i Slovena.
U 12. veku su ga opljačkali Normani, a paljen je i rušen i tokom krstaških ratova. Posle pada Carigrada u četvrtom krstaškom ratu, postao je prestonica Solunske kraljevine na čelu sa Bonifacijom Monferatskim.
Od 1261. godine Solun je ponovo u sastavu Vizantije, od kada ga je osvojio epirski despot Teodor Anđeo. Grad je pretrpeo i napade srpskog kralja Milutina i cara Dušana, koji su uspeli da gradu oduzmu znatan deo zaleđa. Pod Turke je pao 1430. godine, a oslobođen je uz pomoć srpskih vojnika tek 1912. godine.
Godine 1917. grad je stradao u velikom požaru.
Posle ove velike katastrofe Solun je izgrađen po novom planu.
Galerijev slavoluk i Rotonda – najbitniji spomenici iz rimskog perioda
Burna istorija Soluna ostavila je duboke tragove i kulturne uticaje mnogih naroda, a grad je sve to verno prikupljao i čuvao godinama, ne bi li dobio duh i brojne znamenitosti kojima danas pleni.
Od spomenika iz rimskog perioda ističu se Galerijev slavoluk i Rotonda.
Galerijev slavoluk, poznat kao Kamara, sagrađen je početkom 4. veka, nakon pobede imperatora Galerija Maksimilijana u Aziji i deo je velike serije građevina – Galerijeva palata i Hipodromion (trkalište za konje), kao i imperatorov Mauzolej.
Rotonda predstavlja najstariji spomenik u gradu.
To je kružna građevina, po svojoj arhitekturi jedinstvena u Grčkoj. Danas se ne može sa sigurnošću tvrditi kakva je bila njena prava namena. Mnogi misle da ju je Galerije sazidao za Mauzolej, drugi pak da je ovo mesto gde su se održavale glavne ceremonije.
Bilo kako bilo, za vreme vladavine Teodosija Velikog, Rotonda je preobraćena u crkvu, a za vreme turske vladavine u džamiju. Danas je Rotonda crkva posvećena svetom Đorđu, dekorisana mozaicima sa zlatnom pozadinom i prelepim freskama.
Crkva Sv. Dimitrija – najveća i najvažnija crkva Soluna
S obzirom na to da je u vizantijskom periodu imao 565 crkava, slobodno se može reći da je Solun jedan veliki vizantijski muzej. Između savremenih građevina nalaze se izvanredno očuvane crkve sa jedinstvenim zidnim freskama i retko lepim mozaicima.
Danas je očuvano dvadesetak, kao što su Crkva svete Sofije, Crkva Bogorodice Halkein, Crkva sv. Apostola, Manastir Vlatadon sa crkvom Sotirovog Preobraćenja, a svakako najznačajnija je Crkva svetog Dimitrija, zaštitnika Soluna.
Restauraciju crkve je uradio arhitekt Zahosa, koji je pokušao da očuva njen originalni oblik. Crkva je ponovo otvorena 1949. godine. Građevina predstavlja baziliku, prelepo dekorisanu freskama i mozaicima. Ispod oltara nalazi se kripta gde je sveti Dimitrije patio i bio mučen.
Bela kula – simbol Soluna
Svakako prepoznatljivi simbol Soluna, odakle se kreće sa upoznavanjem grada je Bela kula, koja je jedina preostala od stare tvrđave na obali zaliva.
Ova kružna zgrada je sagrađena u 15. veku (oko 1430. godine). Visoka je 37 metara. Nekada je korišćena kao zatvor za muslimanske vojnike. Nakon velikog pokolja koji se ovde odigrao, kula je promenila naziv u “krvavu kulu”. Ovakav naziv je nosila sve do 19. veka, kada je eksterijer zgrade prefarban u belo (na grčkom Lefkos Pirgos).
Važni ostaci turske vladavine sigurno su džamije i hamami od kojih se ističu Lutra kupatila, koja su koristili Turci.
Srpsko vojničko groblje
Interesantno za posetu svakom turisti, a posebno našim putnicima je brdo Zejtinlik kod Trga Metaksa, gde se nalazi Srpsko vojničko groblje na kojem su sahranjeni izginuli i umrli srpski ratnici koji su se borili na Solunskom frontu od 1916. do 1918. godine.
U tišini čempresa i ruža hilandarskih rasadnika krije se opomena, ponos, strahopoštovanje, i blaga jeza među grobnicama srpskih i savezničkih ratnika Francuske, Velike Britanije, Rusije i Italije.
Spomen-obeležje podignuto je na inicijativu ratničkih udruženja i po ličnom naređenju kralja Aleksandra Karađorđevića.
Na oko 10.000 kvadrata, materijalom dopremljenim iz Srbije, ovaj nesvakidašnji kompleks je završen 1936. godine i na njemu počivaju posmrtni ostaci više od 8.000 srpskih ratnika. Centralno mesto zauzima mauzolej, dok se na njegovu južnu stranu nadovezuje kapela i ulaz u kriptu u kojoj se na 108 parcela nalazi 5.580 pregradaka sa posmrtnim ostacima srpskih vojnika.
Zgrade su uređene u modernizovanom vizantijskom stilu obogaćenom mozaicima, freskama, ornamentima, motivima i stihovima koji prenose duh pravoslavlja iz srpskih srednjovekovnih svetinja i srpskog rodoljublja.
Na otvorenom prostoru oko Mauzoleja uređeno je groblje sa 1.440 pojedinačnih grobova raspoređenih u deset parcela u obliku ćiriličnog slova P.
Grobovi su obeleženi mermernim krstovima na pravougaonom postolju koje se završava u obliku kupe. Na krstovima je uklesano ime, prezime i jedinica sahranjenog ratnika ili samo ime i prezime, ako nije utvrđeno kojoj je jedinici pripadao.
Svakome ko poseti ovo groblje zasigurno će dugo u glavi odzvanjati stihovi uklesani u belom mermeru u ime slave svih onih koji su se borili tamo daleko za mir i slobodu svih naroda sveta.
“Blago potomstvu što za njima žali
Jer oni behu ponos svome rodu:
Blago i ima jer su slavno pali
Za Otadžbinu, Kralja i Slobodu!”
Danas o čitavom kompleksu brine Đorđe Mihajlović, potomak srpskog vojnika koji je sahranjen na tom groblju.
25 muzeja…
U Solunu se nalazi čak 25 muzeja: Arheološki, Etnografski, Rotonda, zatim oni koji se bave zanimljivom tematikom, kao što su istorijski put jevreja Soluna i Muzej jevrejskog prisustva – koji obrađuju deo istorije grada koji su označili Jevreji; ili Vodovodni muzej Soluna – za sve zainteresovane za istoriju vodosnabdevanja ovog velikog grada duge tradicije.
Pomena radi, u Solunu je i jedan od najvećih univerziteta na Balkanu, Tehnička akademija, Ekonomski institut, dve Državne muzičke škole i nekoliko kulturnih udruženja.
Simpozijumski centar Velidio je jedan od najvećih te vrste na Balkanu. Pogodan je za sve vrste manifestacija, a u istom delu grada na prostoru Helehro – Nacionalne organizacije međunarodnih i lokalnih sajmova, postoji još jedan simpozijumski centar Nikolaos Jermanos.
(travelmagazine/pixabay/instagram)
#Grcka #PressSerbia #Solun #PRessSerbia
Нема коментара:
Постави коментар